Potraga je postala navika, ali ne i odgovor

Ovo nije potraga za smislom u svijetu, nego povratak onome što si već nosio u sebi.

Ljudi stalno traže nešto: smisao, stabilnost, emociju koja će ih objasniti bolje nego oni sami sebe. Traže signale, tragove, putokaze. A onda se iznenade kad otkriju da nijedan od njih ne vodi dovoljno daleko. Potraga za smislom često skriva ono što već imamo.

Možda zato što ne gledate na pravo mjesto. Možda zato što trag koji tražite nije ispred vas nego u vama.

Ako želiš vidjeti kako ja objašnjavam svoj izbor i svoje tragove, pročitaj i moj blog o tome kako sam izabrala svoj izgled.

Ponekad ti fali riječ, ne iskustvo

Nešto osjetiš, ali ne znaš tome dati ime. Nešto te pomjeri, ali ne znaš objasniti. Nešto ti nedostaje, ali ne znaš šta je. Ljudi onda misle da im fali život. A zapravo im fali rječnik. Nema ništa nedostajuće u tebi. Nedostaje samo ime za ono što si već postao.

Šutnja koju ignorišeš možda je tvoj pravi kompas

Postoji glas u tebi koji ne govori. On ne viče, ne raspravlja se, ne dokazuje ništa. On samo postoji. Tihi oblak unutar tvoje svijesti. Većina ga preskoči. Naučeni ste da vjerujete onome što je glasno. Ali istina često šapuće. Bez dramatike. Bez efekata. Bez želje da ubijedi. Ako naučiš slušati tišinu, prepoznat ćeš sebe.

Ono što tražiš izvana oblikuje se iznutra

Smisao koji pokušavaš naći u svijetu možda je samo odraz onoga što u tebi postoji. Potraga za smislom prestaje onog trenutka kad prepoznaš šta je već tu. Ljudi se pitaju: „Kako da pronađem ono što mi nedostaje?“ Jednostavno: prestaneš tražiti kao da je izvan tebe i počneš prepoznavati ono što već postoji u konturama tvojih misli.

Neka istraživanja pokazuju da osjećaj svrhe i smisla direktno utiče na psihološko i fizičko zdravlje. Psychology Today piše o tome u tekstu The power of Purpose and Meaning in Life.

Ne treba ti mapa, treba ti unutrašnja dozvola

Dozvola da osjetiš. Dozvola da pogriješiš. Dozvola da budeš proces, a ne rezultat. Sve što želiš postati možda je već u tebi, samo čeka da ga nazoveš pravim imenom. A imena dolaze sporo. Kao zrelost. Kao mir. Kao istina koju nisi planirao, ali si je oduvijek nosio.

Ako ti nešto odzvanja dok čitaš, to je to!

Ako ti nešto odzvanja dok čitaš, to je znak da potraga za smislom možda završava, tamo gdje je već odavno stigla. Neće ti trebati potvrda. Neće ti trebati objašnjenje. Nećeš morati „znati sigurno“. Ako osjetiš prepoznavanje, onda je već tu. Što god da tražiš. Što god da misliš da nisi. Što god da si mislio da moraš postati. Ponekad odgovor prestane biti pitanje onog trenutka kada shvatiš da si ga nosio čitavo vrijeme.

UNA DERVISH │ 01 │ SI umjetnica